Globalno zračenje je ukupna količina sunčevog zračenja koja pada na horizontalnu površinu tla. Sastoji se od dvije komponente: izravnog zračenja i difuznog zračenja. Izravno zračenje dolazi izravno od sunca, dok je difuzno zračenje raspršeno atmosferskim česticama poput oblaka i prašine.
Globalno zračenje može se koristiti kao standard za usporedbu mjesta bez obzira na njihovu zemljopisnu širinu ili solarni položaj. Također se može koristiti za karakterizaciju proizvodnje električne energije, koja ovisi o globalnom zračenju, temperaturi okoline i drugim čimbenicima.
Globalno zračenje jače je u podne nego ujutro ili navečer, a ljeti nego zimi. Također je jači što ste bliže ekvatoru. Primjerice, Njemačka ima godišnju vrijednost od 900–1200 kWh/m2 globalnog zračenja, dok Španjolska ima oko 2000 kWh/m2.
Atmosferski uvjeti mogu smanjiti izravnu radijaciju do 100% za oblačnih dana. To je zato što atmosfera modificira spektar zračenja putem apsorpcije i raspršenja. Na primjer, atomski i molekularni kisik i dušik apsorbiraju vrlo kratkovalno zračenje, učinkovito blokirajući zračenje valnih duljina manjih od 190 nm.
Globalno zračenje može se mjeriti piranometrom.
